E pa, pre nekoliko nedelja smo imali prolecni koncert. Tema je bila o putovanjem, i ja sam imala puno srece da budem voditeljka za moj zadnji koncert, jer cu sledece godine ici u srednju skolu. Kod nas u Kanadi to je 7-8 razred. Sad lepo citajte jer cu vas voditi kroz Prolecnog Koncerta 2009...
Ovo je sve pocelo prosle zime kada sam strasno zelela da budem voditeljka za nesto ovako veliko kao skolski koncert. Pa sam pricala uciteljici koja je bila zaduzena za zimski koncert. Ona je znala sve moje uspehe kao djak, pa je rekla da ce rado misliti o ponudi. Nazalost, te godine sam ja putovala u Beograd, pa nisam imala sancu da ispunim tu moju zelju. Ali nisam zaboravila o prolecnom koncertu. Pa kad je vreme bilo, pricala sam ovoj drugoj uciteljici zaduzna za prolecni koncert.
A malo pre toga, sam osvojila drugo mesto u skolskem takmicenju. Znaci, i ako nisam ikada bila njen djak, znala je da sam imala dobar francuski. Jer sam bila u francuskom programu, ja sam jedino mogla biti francuska voditeljka.
Kada sam pricala uciteljici toj, rekla je da ce misliti o tome. Bila sam srecna. Ali, josuvek sam bila puna nervoze, jer nista nije bilo sigurno jos. Ali onda, dok sam ulazila u skolu od odmora da bi pila vode, sretnula sam se sa uciteljicom. Ona je rekla da udjem u njenu ucionicu sa njom. Tu je bio neki decak iz engeskog programa koj je isto hteo biti voditelj, ali za englesko. Tu nam je ona rekla da smo mi bili ta 2 deteta od 90 koja su bila izabrana da vodiimo prolecni koncert. Bili smo srecni...Ne srecni, nego presrecni!
I od tad, smo radili satima i satima na nas govor. I posle sekundima, minutima, satima, danima, nedeljama, i mesecima... bilo je vreme da najzad vezbamo sa nasim novim mikrofonima. Ceo novi sistem nam je skola kupila. A da nezaboravimo, za to vreme, je cela skola pravila fenomenalan nakit za gimnaziju tog dana. Prvih nekoliko puta, mikrofoni su bili haos pored naseg glasa... Ali smo napokom se navikli i vezbali sve dok nije bilo taman!
Ali je to bila vezba, jer smo sledece noci pricali ispred svih roditelja i svi roditelji su nas slusali, a oni su isto gledali sve prezentacije. To je najzad bio nas dan da sijamo. Na pocetku sam bila jako nervozna, ali posle nekoliko minuta pricanja, navikla sam se i bila sam sto posto sigurna o sama sebi. I tako se nastavio prolecni koncert 2009-e godine u mojoj skoli.
Na kraju koncerta, htela sam ostati jos malo. Nisam mogla ici... Taj dan je bio dan koj necu ikada zaboraviti. Imala sam super sancu, i prihvatila sam je. Svi su me videli , i ja sam svima pokazala da svi mogu sce uraditi. Nije vazno dali su u francuskom programu ili ne.
Evo ga pored ovoga video sa delovima mog govora. Uzivajte!!
Ovo je sve pocelo prosle zime kada sam strasno zelela da budem voditeljka za nesto ovako veliko kao skolski koncert. Pa sam pricala uciteljici koja je bila zaduzena za zimski koncert. Ona je znala sve moje uspehe kao djak, pa je rekla da ce rado misliti o ponudi. Nazalost, te godine sam ja putovala u Beograd, pa nisam imala sancu da ispunim tu moju zelju. Ali nisam zaboravila o prolecnom koncertu. Pa kad je vreme bilo, pricala sam ovoj drugoj uciteljici zaduzna za prolecni koncert.
A malo pre toga, sam osvojila drugo mesto u skolskem takmicenju. Znaci, i ako nisam ikada bila njen djak, znala je da sam imala dobar francuski. Jer sam bila u francuskom programu, ja sam jedino mogla biti francuska voditeljka.
Kada sam pricala uciteljici toj, rekla je da ce misliti o tome. Bila sam srecna. Ali, josuvek sam bila puna nervoze, jer nista nije bilo sigurno jos. Ali onda, dok sam ulazila u skolu od odmora da bi pila vode, sretnula sam se sa uciteljicom. Ona je rekla da udjem u njenu ucionicu sa njom. Tu je bio neki decak iz engeskog programa koj je isto hteo biti voditelj, ali za englesko. Tu nam je ona rekla da smo mi bili ta 2 deteta od 90 koja su bila izabrana da vodiimo prolecni koncert. Bili smo srecni...Ne srecni, nego presrecni!
I od tad, smo radili satima i satima na nas govor. I posle sekundima, minutima, satima, danima, nedeljama, i mesecima... bilo je vreme da najzad vezbamo sa nasim novim mikrofonima. Ceo novi sistem nam je skola kupila. A da nezaboravimo, za to vreme, je cela skola pravila fenomenalan nakit za gimnaziju tog dana. Prvih nekoliko puta, mikrofoni su bili haos pored naseg glasa... Ali smo napokom se navikli i vezbali sve dok nije bilo taman!
Ali je to bila vezba, jer smo sledece noci pricali ispred svih roditelja i svi roditelji su nas slusali, a oni su isto gledali sve prezentacije. To je najzad bio nas dan da sijamo. Na pocetku sam bila jako nervozna, ali posle nekoliko minuta pricanja, navikla sam se i bila sam sto posto sigurna o sama sebi. I tako se nastavio prolecni koncert 2009-e godine u mojoj skoli.
Na kraju koncerta, htela sam ostati jos malo. Nisam mogla ici... Taj dan je bio dan koj necu ikada zaboraviti. Imala sam super sancu, i prihvatila sam je. Svi su me videli , i ja sam svima pokazala da svi mogu sce uraditi. Nije vazno dali su u francuskom programu ili ne.
Evo ga pored ovoga video sa delovima mog govora. Uzivajte!!
No comments:
Post a Comment